Merhaba bloggerasi,
Evo mene opet nakon pola godine. Sjela ja da pisem i tako sam pisala, pisala i pisala i tamam da malo tehnicki sredim ovaj post, sve negdje ode-nestade ga, kao da ga nisam ni pisala. Ja trazi , pa trazi nigdje ga. Umalo da zaplacem , pa me bi stid, kako cu ja da placem za ovakve stvari, pa nisam plakala ni za gore stvari koje su mi se desavale u zivotu. A vala bi bilo pravo zenski i zato necu da placem.
Ja jesam zensko ali sam ponekad kruta i kako kazu" bezosjecajna". A ja se sve godine pitam da li je to tacno?I naravno da nije. Zar moram plakati da bih bila zenskica, zar moram traziti , moliti, kukati da bih bila jadno zensko stvorenje. Eh, sipak. Ja nista od toga nisam. Ja sam JA, sposobno zensko za sve osim da dignem vise od 5 kg. Mogla bih ja i tih 5 kg da podignem da nije doktor rekao NE.
Uh ako nastavim sta mogu, a sta ne mogu odoh ja u svoju doktorsku anemnezu (nadam se da nisam pogrijesila ), pa se vracam u rikverc sa pricom.
Kao sto poceh, vratih se ovdje medju vas nakon pola godine i kusur. Majke mi nije zato sto je gosp. Komsic otvorio blogg. Nego sam se uzeljela vase price. A da budem iskrena nisam mislila da je proslo bas toliko vremena od mog posljednjeg javljanja. Helem, kada bolje promislim sada se sto posto slazem kada kazu da vrijeme brzo prolazi. Ja ga doduse mjerim ovako:" ponedjeljak-petak", "ponedjeljak-petak" Vikendi kao da i ne postoje. To su moji dani, samo moji i niciji vise, mozda malkice i djeciji-moje djece, Dozvolim im da me malo iznajme za svoje potrebe. Kao sto rekoh, odose sekunde, sati, dani , mjeseci i godine u nepovrat. Nista od toga se ne moze vratiti.
Zato odgovorno kazem:" Zivite zivot onako kako vama odgovara" . Ja ga nisam tako zivjela pa mi je sada zao vremena koje je proslo uz roditeljske rijeci: "Sta ce svijet reci?" Taj svijet je bio prvi komsiluk koji nije imao druga posla osim da mete ispred tudjih vrata,a pri tom je smece ispred njihovih vrata.
Hajde da vise ne pametujem. Uglavnom mi pola godine prodje ovako nekako. Posao, pa malo na odmor, pa posao, pa malo na odmor...pa opet posao, pa opet posao......
Doduse ponesto sam i procitala onako usput. Opet sam procitala knjigu "Novi dan" od Antoni de Melo i svatih da sam je davno prevazisla. Ali zato nisam svarila iz zivotopisa Hadzi Hafiza Halida Hadzimulica knjigu "Zlatni bejt" pa sam odlucila da je ponovo natenane procitam.
Ja se pravo raspisala, prekidam jer ako nastavim nigdje kraja,
Pozdravljam vas do sljedeceg posta.
